YAK’EL ILELUK LAJELAL
Skoj smul ti me’nale
yo’nto mu xch’unik ti a’ smulike
xk’atajik ti sve’ el tuk’etik
bak’intike a’xa slikesbeik sjol ti slumalike.
Sjak’ik ti ach’jch’ieletike,
ti p’jil viniketik stak’ik xchi’uk jpal’el bek’tuk
ta sjol ti me’onetike.
Stzeet no’ox yo’ntonik ti jmilvanejetike
nojem no’ox ti obokil o’ti satike
stz’itet no’ox sbet’ ti stzatzal yabtajebalike
szeet xvavettik yu’un xnichimal yo’ntonik ti jmilvanejetike.
Tzotzik xchi’uk smakik xchi’uk smuk’ tik abtajebalik
ta slajesbeik skuxlejal ti sibtasbil ololetike,
mu’yuk sk’uxul yo’ntonik slajesik ti kuxelejale.
Nichim no’ox yo’ntonik spabik sk’inal
a’ tajimol ki’n yu’unik ti jimilvanejetike.
A’ech nopen slikesik batel ti me’nale,
Totil jk’ulejetik nichim no’ox yo’ntonik, stze’inik no’ox
HUELLAS DESTRUCTORAS
Con el delito de la pobreza
tratan de escapar de tan grave culpa
convirtiéndose alimento de fusiles
o ratos de combate contra su pueblo.
Jóvenes preguntan
especialistas responden con el tino de gracia
en la cabeza del desnutrido.
En corazón de militares ríe,
en sus ojos guarda agua sucia.
potentes armas llueven balas,
chillan y enloquecen esos hombres.
Con fuertes escudos y cañones,
destruyen sueños de niños asustados,
sin piedad arrastran vidas desnudas.
Rostros malditos festejan su victoria
en gran carnaval de asesinos.
así eslabonan cadenas hambrunarias:
emperadores gozan observando, sonríen
No hay comentarios:
Publicar un comentario